Na sednici Skupštine grada Zaječara dogodilo se nešto što bi građani trebalo ozbiljno da zapamte. Kada je došao trenutak da se odbornici izjasne o otvaranju novih rudnika i istraživanjima koja bi mogla da ugroze životnu sredinu istočne Srbije, odbornici SNS nisu glasali protiv.
Možda će neko reći da je to samo procedura. Ali kada je u pitanju budućnost zemlje, vode, vazduha i zdravlja ljudi, uzdržanost ili izbegavanje jasnog stava zapravo jeste stav.
Građani Zaječara i okolnih sela već godinama slušaju obećanja da će rudnici doneti razvoj, radna mesta i prosperitet. Istovremeno, širom Srbije gledamo drugačiju sliku: zagađene reke, uništene šume, ogromne količine jalovine i sve veće strahove lokalnog stanovništva da će ostati bez najvrednijeg resursa – čiste vode.
Zaječar se nalazi u području izuzetnog prirodnog bogatstva. Istočna Srbija nije samo rudno bogatstvo; ona je dom plodnih poljoprivrednih površina, izvorišta vode, planina, šuma i turističkih potencijala koji mogu hraniti generacije. Rudnik traje nekoliko decenija, a posledice po prirodu mogu ostati vekovima.
Zato je važno pitanje koje građani danas postavljaju: ako niste glasali protiv rudnika, da li to znači da ste spremni da ih podržite kada za to dođe trenutak?
U vremenu kada se širom Srbije vode borbe za očuvanje reka, šuma i poljoprivrednog zemljišta, izabrani predstavnici građana morali bi jasno da kažu na čijoj su strani. Na strani građana koji žele zdravu životnu sredinu ili na strani kompanija koje u Srbiji vide pre svega izvor sirovina.
Zaječar zaslužuje odgovor. Ne sutra, ne pred izbore, već danas.
Jer kada se odlučuje o prirodi, vodi i zdravlju ljudi, ćutanje nikada nije neutralno. Ćutanje je izbor. A građani imaju pravo da znaju ko je taj izbor napravio.











Leave a Reply